Participativno akcijsko istraživanje nije klasični istraživački pristup – to je put kojim se zajednica, u ovom slučaju mladi, aktivno uključuje u rješavanje problema koji izravno utječu na njihove živote. Cilj nije samo analiza, već stvaranje konkretnih akcija koje mijenjaju stvarnost. U sklopu našeg Erasmus+ projekta „Inkluzivni putevi ka miru“ u posljednjih nekoliko mjeseci proveli smo upravo takvo istraživanje s mladima iz ruralnih i urbanih sredina, a rezultati pokazuju koliko je ovaj pristup moćan u osnaživanju novih generacija.
PAR je revolucionaran pristup istraživanju koji gradi most između teorije i prakse. Mladi sudionici i sudionice, nisu samo “ispitanici”, nego aktivno kreiraju istraživanje, analiziraju podatke, iniciraju i provode rješenja. Sudionice/ici postaju vodeći istraživači o temama koje direktno utječu na njih (npr. obrazovni sustav, mentalno zdravlje). PAR nema kruti plan, faze istraživanja, djelovanja i refleksije stalno se ponavljaju. Ako akcija ne daje rezultate, timovi prilagođavaju strategiju. U kontekstu rada s mladima ovaj pristup omogućuje postizanje visokog stupnja participacije prema Hartovoj ljestvici – mladi su inicijatori i odluke dijele s odraslima (youth workerima).
PAR je izvrstan alat u radu s mladima jer razvija kritičko mišljenje i vještine liderstva, gradi samopouzdanje kroz stvarni utjecaj na zajednicu, otkriva kako politike i strukture utječu na svakodnevne izazove, a mladima daje alate za borbu protiv nepravdi.
U našoj aktivnosti „The Power of Participation“ kroz koju smo provodili PAR su sudjelovale Klara, Lara, Ana, Katarina i Patrik (15–25 godina), uz mentorstvo dvaju iskusnih omladinskih radnica. Tijekom tri mjeseca (travanj–lipanj), tim je istraživao teme nasilja, marginalizacije i mogućih rješenja kroz kombinaciju online upitnika i dubinskih intervjua.
Prva faza je bila priprema terena, radionica s ciljem upoznavanja s osnovnim metodama i temom istraživanja kako bi osigurali zajedničko razumijevanje pojmova, te izgradnje povjerenja između mladih i omladinskih radnica uz zajedničko identificiranje problema koji zaista zabrinjavaju zajednicu te definicije ciljeva i okvira. Sljedeća faza je bila priprema istraživanja, sudionici/ice su odabrali metode, osmislili pitanja i pripremili Google obrazac te intervju. Treća faza je bilo prikupljanje podataka i analiza. Mladi su podijelili upitnik među vršnjacima (prikupivši 64 odgovora) te proveli četiri detaljna intervjua. Analizu su provodili na način da su se podijelili po poglavljima upitnika, dok su dvije sudionice radile na analizi intervju. Rezultate su saželi u nacionalni izvještaj i svi/e sudionici/ice tima sukomentirali i izradili završnu verziju. Nakon analize podataka, zaključili su: mladi žele promjenu, ali često nemaju sigurne kanale ili znanje za djelovanje.
Najveća snaga Participativnog akcijskog istraživanja je što istraživanje nužno vodi ka akciji. Tim je, na temelju rezultata istraživanja, odlučio organizirati radionicu koristeći pristup vršnjačkog učenja i metodu simulacije debate, s ciljem edukacije i poticanja inkluzije. Sami su odabrali format, pripremili sadržaj i moderirali aktivnost, koristeći vlastita iskustva kako bi osnažili druge mlade. Kroz ovaj korak nisu samo prenijeli znanje – potvrdili su i vlastitu sposobnost da budu vođe promjena. Radionicu su promovirali kroz svoje komunikacijske kanale, te putem društvenih mreža Udruge, i okupili zaista značajan broj sudionika/ica za malu ruralnu sredinu – ukupno 22 mlade osobe, koje su dobile priliku ne samo učenja, već i argumentiranog iznošenja vlastitih stavova i mišljenja, što često nije slučaj.
Posljednja faza je bila refleksija tijekom koje su evaluirali što je postignuto i što možemo bolje. Evaluacija je bila usmjerena na vrednovanje cjelokupne provedbe aktivnosti i jedna nam je sudionica rekla kako je „cijeli ovaj proces, od osmišljavanja ankete do održavanja debate, bilo super korisno iskustvo“. Osjećala se kao da njen glas i trud stvarno imaju neku vrijednost. Najviše je naučila koliko je važno razgovarati, slušati i biti otvoren te vjeruje da ovakve aktivnosti mladima puno znače jer ih ne uče samo o problemima u društvu, nego i kako mogu biti dio rješenja.
Ključni čimbenici uspjeha ovog istraživanja su bili mentorstvo i podrška jer su omladinske radnice pružale stručno vodstvo, ali uvijek su stavljale mlade u središte odluka; motivacija obzirom da je korištenje online alata (WhatsApp, Google Disk) omogućilo kontinuiranu komunikaciju, a redoviti sastanci održali su fokus; te otvoreni dijalog i podrška u prevladavanju izazova koji su osigurali povjerenje i emocionalnu sigurnost.
Ova aktivnost pokazala je kako mladi, kad im se pruži prilika, postaju nositelji rješenja. Mladi su pokazali sposobnost preuzimanja odgovornosti i autonomije u djelovanju, te u evaluaciji istakli visok osjećaj vlasništva nad rezultatima. Organiziranjem radionice, sudionici/ice su prešli s pasivnog pričanja o problemima na aktivno djelovanje. Radionica je bila prilagođena lokalnim potrebama, što je osiguralo njezinu relevantnost. Kroz ovu aktivnost, mladi su dokazali da su spremni pokretati pozitivne promjene, ali trebaju sustavnu podršku, resurse i vjeru u njihov potencijal.
Što se omladinskih radnica tiče, osim što su naučile koristiti novu metodologiju u svom radu, ovaj proces je značajno utjecao na razvijanje vrijednih profesionalnih i osobnih znanja koja će im koristiti u daljnjem radu. Kao i kod mladih, evaluacija je pokazala postizanje planiranih ishoda. Izrazile su vrlo visoko zadovoljstvo primjenom ove metode, smatraju kako se povećala samostalnost mladih u donošenju odluka i smanjila potreba za direktivnim vođenjem, te kako je proces značajno utjecao na povećanje stupnja povezanosti i povjerenja s mladima.
Kroz proces smo naučili da mlade ne treba samo “slušati” – već im dati alat i prostor da sami kreiraju aktivnosti, što mijenja paradigmu rada s mladima: od “pružanja usluga” prema “sukreiranju zajedničkih rješenja”.