#ThoughtAboutIt je serija tekstova hrvatskih sudionika razmjene mladih “Let me think about it” o svom iskustvu i dojmovima s razmjene. U ovom nastavku donosimo vam tekst Korine Marjanović. Enjoy 🙂
Više od tjedan dana nakon završetka projekta, još uvijek pokušavam skupiti sve dojmove na jedno mjesto i izraziti svoje osjećaje jednom rječju. I dalje nisam pronašla način za to, a sumnjam i da hoću.
Za vrijeme tih devet dana skupila sam dojmova i iskustava za koje vjerujem da će me pratiti cijeli život. Razlog zašto kažem „cijeli život“ jest zato što sam pobornik toga da će me ovakva vrsta neformalnog učenja izgraditi kao osobu, naučiti me kako bolje promišljati i posložiti vrijednosti u svom životu odgovarajućim redoslijedom. Također sam shvatila jednu vrlo važnu stvar koje mi najčešće nismo svjesni, a to je da smatramo da imamo dovoljno činjenica da nekome sudimo, a u stvarnosti nemamo ni približno dovoljno podataka.
Najviše mi je drago što sam imala priliku upoznati toliko različitih, ali prije svega jako dragih ljudi koji su mi u tako kratkom vremenu postali vrlo bliski. Naučila sam puno toga o njima, njihovim kulturama i načinima razmišljanja. Iako nam se mišljenja nisu uvijek podudarala, znali smo kako saslušati jedni druge i uvažiti svačije mišljenje. Imala sam priliku sudjelovati i u vođenju radionice u našoj školi oko čega sam, moram priznati, bila nervozna. Bez obzira na nervozu sve je prošlo u redu i vjerujem da su iz tog iskustva svi izašli zadovoljni, kako mi koji smo vodili, tako i oni koji su sudjelovali.
Ono na čemu sam najviše radila tijekom cijelog projekta bilo je proširivanje mog znanja engleskog jezika, ali sam radila i na sebi jer sam se otvorila i oslobodila straha od izražavanja na stranom jeziku pred drugima. Zadovoljna sam, ponosna, sretna, uzbuđena i spremna za sudjelovanje na sljedećim projektima poput ovog!
