#ThoughtAboutIt je serija tekstova hrvatskih sudionika razmjene mladih “Let me think about it” o svom iskustvu i dojmovima s razmjene. U prvom nastavku donosimo vam tekst Luke Tunjića. Enjoy 🙂
Jeste li ikad čuli za post-projektnu depresiju? Vjerojatno ne, nećete ju naći u službenim medicinskim klasifikacijama, ali svatko tko je sudjelovao na jednom kvalitetnom Erasmus+ projektu može posvjedočiti o kakvom izmjeničnom stanju sreće i tuge se radi nakon povratka doma. Prošao sam kroz takve faze nekoliko puta, može se reći da sam sudjelovao na dosta projekata, ali ovaj najrecentniji je svakako ostavio snažan trag na meni.
Prije desetak dana (dakle, vrlo recentno) u Novoj Gradiški završila je aktivnost razmjene mladih “Let Me Think About It” (#LMTAI), Erasmus+ projekta čiji je nositelj Udruga Studio B. Projekta kojeg sam zajedno s Audrone (Litva) i Đokom (Hrvatska) razvijao od sredine prošle godine i u koji sam uložio dosta energije i vremena – no, svaka se sekunda isplatila.
Glavni cilj #LMTAI projekta jest povećanje svijesti o važnosti kritičkog mišljenja u svakodnevnom životu, a projekt uključuje 36 mladih iz partnerskih organizacija iz Hrvatske, Litve, Poljske, Slovenije, Španjolske i Turske. Vjerujem da je projekt uspješno povezao grupu izvanrednih mladih ljudi koji su stvorili prijateljsku, sigurnu i poticajnu atmosferu unatoč različitim sposobnostima, iskustvima i kulturalnim pozadinama. U takvim „radnim“ uvjetima deset dana u Novoj Gradiški proteklo je (ne)očekivano brzo. Provedene su aktivnosti upoznavanja s kritičkim mišljenjem i implikacijama istog u području komunikacije, kulture, samosvjesnosti, kreativnosti i rješavanja sukoba, a organizirali smo i radionice u lokalnoj srednjoj školi.
Naravno, imali smo priliku i naučiti mnogo više od toga – kroz interkulturalne večeri saznali smo nešto više o kulturama iz kojih sudionici/ce dolaze, a tijekom slobodnog vremena učili smo više jedni o drugima i našim sličnostima i razlikama. Smatram da smo se sudjelovanjem u radionicama unutar ove projektne aktivnosti značajno osnažili u različitim poljima, kako na osobnom, tako i na profesionalnom planu – današnji užurbani stil života zahtijeva potpunu spremnost na reakciju i stalnu budnost kritičkog mišljenja jer izazovi nikad ne spavaju.
Pun novih znanja, vještina i proaktivnijih stavova, odvažan sam suočiti se s takvim izazovima i veselim se novim susretima i suradnjama sa sudionicima ovog projekta, jer na taj način post-projektnoj depresiji dajem lekciju: „Projekti ne označavaju kraj, nego daju potencijal i otvaraju vrata za nove početke!“
