U sklopu Erasmus+ projekta “Inkluzivni putevi ka miru” kroz aktivnost „The Power of Participation“ proveli smo Participativno akcijsko istraživanje čiji je cilj bio istražiti i razumjeti perspektive mladih o nasilju i stavove prema marginaliziranim skupinama, te identificirati rješenja za pozitivne promjene.

Istraživanje je provelo pet mladih osoba, uz potporu dvije youth workerice, koje su osmislile online upitnik i pitanja za dubinske intervjue, podijelile upitnik sa svojim vršnjacima, analizirale rezultate i izradile izvještaj. Kroz online upitnik podijeljen na nacionalnoj razini ispitane su 64 osobe u dobi od 15 do 30 godina, a intervjuirane su još 4 mlade osobe.

Rezultati istraživanja su vrlo zabrinjavajući kad je riječ o nasilju, dok su s druge strane pokazali kako mladi aktivno promišljaju okruženje u kojem žive te imaju konkretne ideje kako unaprijediti svoju zajednicu i položaj marginaliziranih skupina. Osjetljivi su na probleme s kojima se suočavaju njihovi vršnjaci, svjesni su institucionalnih prepreka i negativnih oblika ponašanja te imaju razvijenu empatiju.

Gotovo polovica ispitanika/ica (48,4 %) je osobno bila žrtva nekog oblika nasilja, što nam govori kako je nasilje u današnje vrijeme vrlo rasprostranjeno i jedan od gorućih društvenih problema. Većina ispitanika/ica je navela kako su svjedočili nasilju u zajednici (škola, posao, fakultet), njih 62,5 %, dok je njih 35,9 % navelo da su svjedočili nasilju online. Što se tiče nasilja u obitelji, njemu je svjedočila skoro petina (18,8 %) ispitanika/ica. Nadalje, 62,5% ispitanika/ica je navelo kako je njihova prijateljica/kolegica doživjela seksualno i / ili fizičko nasilje.

Zabrinjavajući je podatak da čak 34,4 % smatra kako su žrtve ponekad same krive za nasilje. Detaljna analiza je pokazala da što su ispitanici stariji to više smatraju kako žrtve nisu krive za nasilje i manje ih je odabralo odgovor ponekad, što ukazuje na bolje razumijevanje problematike sukladno zrelosti, ali i na problem nedovoljne informiranosti i edukacije o nasilju kod mladih srednjoškolske dobi.

Kada smo ih pitali misle li da se nasilje dovoljno prijavljuje čak 64,1 % smatra da se nasilje ne prijavljuje dovoljno i to uglavnom zbog straha od počinitelja, manjka samopouzdanja, nepovjerenja u institucije te srama ili stigme.

Što se tiče povjerenja u institucije u slučaju prijave nasilja naši ispitanici/ice pokazali su vrlo nizak stupanj povjerenja u gotovo sve ponuđene opcije (policija, centar za socijalnu skrb, zdravstveni sustav, pravosuđe te obrazovne ustanove) koje su trebali ocijeniti od 1 do 5. Negativnom ocjenom posebno se ističe pravosuđe (s 23 jedinice i 17 dvojki), a zabrinjavajuća je i vrlo loša ocjena obrazovnih ustanova koje su dobile 17 jedinica i 27 dvojki. Činjenica da mlade osobe, koje su sve u nekom trenutku svog života dio obrazovnog sustava, ne vjeruju obrazovnim ustanovama da će ih zaštititi u slučaju doživljenog nasilja ukazuje na nedostatne i neodgovarajuće mjere suzbijanja nasilja koje se provode u obrazovnom sustavu, što čini ozbiljan institucionalni i društveni problem.

U našem detaljnom izvještaju u nastavku možete pročitati što smo još saznali o stavovima mladih prema nasilju i marginaliziranim skupinama i koje su njihove ideje za rješavanje problema, te se upoznati s primjenom ovog netradicionalnog metodološkog pristupa u istraživanju. Prikupljeni podaci mogu biti vodilja OCD-ima koji rade s mladima o tome kakve su aktivnosti mladima potrebne, a smatramo kako su korisni i donositeljima odluka i policy makerima za izradu politika za mlade utemeljenih na dokazima; te donatorima u sektoru mladih koji financiraju projekte rada s mladima (npr. MZOM) kod osmišljavanja i donošenja natječajnih prioriteta.

U sklopu ovog projekta participativno akcijsko istraživanje na istu temu proveli su i partneri iz Cipra, Španjolske i Srbije. Zajednički izvještaj koji obuhvaća cjelokupan proces i rezultate istraživanja u sve 4 zemlje, kao i komparativnu analizu, možete pročitati na web stranici projekta.

PAR Izvještaj – HrvatskaPreuzmi