Prvi dani, pa čak i tjedni u vrtiću, za većinu obitelji izgledaju slično: suze na ulazu, grčevito držanje za roditeljsku nogu i rečenica koja slama srce: “Ja ne bih išao / išla u vrtić.” Prije nego što vas uhvati panika ili grižnja savjesti, udahnite. Ovo je potpuno normalna reakcija. Vrtić je prva velika promjena u djetetovu životu – odvajanje od sigurnog obiteljskog okruženja i ulazak u svijet nepoznatih ljudi i pravila.

Kako preživjeti ovo razdoblje, sačuvati živce i pružiti podršku djetetu, ali i samome sebi? U nastavku nekoliko praktičnih savjeta.

Prva pomoć u kriznim trenucima (Što činiti odmah?)

Kada se ujutro suočite s otporom i suzama, najvažnije je ostati sabran. Djeca poput spužve upijaju našu energiju. Ako ste vi nervozni, dijete će misliti da je vrtić opasno mjesto.

  • Kratki i jasni rastanci su najbolja opcija jer dugi rastanci samo produžuju agoniju. Zagrlite dijete, poljubite ga, recite mu kada se vraćate (npr. “Vraćam se po tebe nakon ručka”) i predajte ga odgajatelju_ici. Okretanje i odlazak, unatoč plaču, i koliko god vam to bilo teško, najbolji su potez.
  • Nikada ne bježite potajno. Možda se čini lakše išuljati se dok dijete gleda igračke, ali to ruši djetetovo povjerenje. Ono mora znati da odlazite, ali i da ćete se vratiti.
  • Budite točni: U fazi adaptacije, držite se obećanja. Ako ste rekli da dolazite nakon spavanja, budite tamo. To djetetu daje osjećaj kontrole i sigurnosti.
  • Ponesite “prijatelja prijelaza”: Omiljeni medvjedić, dekica ili jastuk, duda (nešto što miriše na dom) može djetetu pružiti golemu utjehu u novom prostoru.

 Psihološka podrška za roditelje: Kako pomoći SEBI?

Često zaboravljamo da je adaptacija proces koji prolazi i roditelj. Osjećaj krivnje, tuga i strah su potpuno prirodni. Evo kako si olakšati: Zapamtite da vaša tuga ne znači da radite nešto pogrešno. To samo znači da volite svoje dijete.

Bitno je da osvijestite vlastite strahove. Zapitajte se – bojite li se vi da djetetu tamo neće biti dobro ili vam teško pada činjenica da dijete odrasta i postaje neovisnije? Priznajte si te osjećaje. Izgradite povjerenje s odgajateljima. Oni su profesionalci koji su vidjeli stotine adaptacija. Slobodno ih pitajte kako je dijete provelo dan nakon što ste otišli. U 90 % slučajeva, dijete se smiri svega nekoliko minuta nakon roditeljskog odlaska. Nakon što ostavite dijete u vrtiću uzmite si vrijeme za sebe. Nemojte odmah juriti na posao u grču. Popijte kavu u miru, nazovite partnera_icu ili prijatelja_icu, isplačite se ako morate. Izbacite sve te emocije van.

Nakon što se vratite po dijete izbjegnite pitanja kao što su “Jesi li plakao / plakala? i umjesto da fokus stavljate na negativno, pitajte dijete: “Što ti je danas bilo najzabavnije?” ili “Koju ste pjesmicu pjevali?”.

Kako pružiti psihološku podršku djetetu?

Dijete kroz plač i otpor ne manipulira vama – ono samo izražava veliku emociju s kojom se još ne zna nositi. Zato nemojte umanjivati djetetov strah. Umjesto rečenica poput: “Nemaš zašto plakati, tamo je super” ili “Pa ti si već veliki dečko/cura”, koristite rečenice koje pokazuju suosjećanje: “Vidim da ti je teško ostati i da si tužan / tužna. I meni ćeš nedostajati, ali znam da si siguran / sigurna i da ćeš se lijepo igrati.”

Kad god imate vremena kod kuće igrajte se s djetetom „vrtića“. Kroz igru s plišancima simulirajte odlazak u vrtić. Neka medo bude tužan jer mama odlazi, a zeko odgajatelj neka ga utješi. Kroz igru djeca prorađuju svoje strahove i uče što ih čeka.

Nakon vrtića, dijete može biti razdražljivo, agresivno ili pak pretjerano privrženo. To je emocionalni “odjek” napora koji je uložilo tijekom dana. Smanjite aktivnosti poslije vrtića (izbjegavajte shopping centre, previše gostiju). Ponudite djetetu druženje, puno fizičke bliskosti, maženja i zajedničke igre na podu bez ekrana.

Kada je vrijeme za uzbunu, a kada je riječ o normalnoj adaptaciji?

Normalna adaptacija obično traje od 2 tjedna do mjesec dana (kod neke djece, uz prekide zbog bolesti, i malo duže). Tijekom tog perioda normalne su promjene u apetitu, lakše buđenje noću ili povremeni povratak na mlađe obrasce ponašanja (npr. traženje dude koju su ostavili).

Kad je vrijeme za potražiti savjet stručnog tima vrtića (psihologa/pedagoga)?

  • Ako odbijanje vrtića i intenzivan plač traju duže od 6-8 tjedana bez ikakvog pomaka na bolje.
  • Ako dijete potpuno prestane jesti i piti u vrtiću kroz duži period.
  • Ako primijetite dugotrajnu apatiju, povlačenje u sebe ili ekstremne promjene u ponašanju kod kuće koje ne prestaju ni vikendom.

Prilagodba na vrtić je maraton, a ne sprint. Zahtijeva strpljenje, dosljednost i puno, puno ljubavi. Budite nježni prema djetetu, ali i prema sebi. Ovaj period će proći, a nagrada će biti samopouzdano dijete koje bogati svoj svijet novim prijateljstvima i vještinama.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta “Roditeljski kompas II” koji sufinancira Ministarstvo demografije i useljeništva, kao dio aktivnosti “Roditeljski balans” s ciljem pružanja psihološke prve pomoći za roditelje. Članak je kreirala Valentina Stojaković, izvodteljica aktivnosti.