Naša zaposlenice i članice udruge sudjelovale su na Erasmus+ seminaru pod nazivom „Inclusion in Action: Gen(der)eration Equality“ koji je održan u Šapcu, u Srbiji, od 2. do 9. prosinca 2025. godine. Organizator ovog seminara bio je Sportski savez osoba s invaliditetom Šabac, a sudjelovali su omladinski radnici/ice iz 7 zemalja: Njemačke, Rumunjske, Španjolske, Cipra, Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Projekt sufinancira Europska unija kroz Erasmus+ program.

Cilj seminara bio je pružiti sudionicima/icama sveobuhvatan uvid u temu rodne ravnopravnosti kroz intersekcijsku analizu roda s drugim čimbenicima poput invaliditeta, socio-ekonomskog statusa, etničke pripadnosti i života u ruralnoj sredini. Sudionici/ice su nakon seminara osposobljeni evaluirati postojeće javne politike usmjerene promicanju rodne ravnopravnosti, provesti intersekcijsku analizu te razviti inovativna rješenja za suočavanje s rodnom nejednakošću i promicanje inkluzije.

U pripremnoj fazi projekta, svaka partnerska država provela je istraživanje o trenutnom stanju rodne ravnopravnosti i inkluzije u njihovoj državi. Kroz istraživanje su saznali ključne podatke- najnovije statistike o rodno uvjetovanom nasilju, postojanje razlika u visini plaće, stopu nezaposlenosti žena, slučajeve rodne diskriminacije na radnom mjestu, u zdravstvu i pravosudnom sustavu, te zastupljenost žena i drugih rodova u politici. Rezultati su pokazali kako Hrvatska postiže 57,1 od 100 bodova na Indeksu rodne ravnopravnosti EU za 2025. godinu, zauzimajući 21. mjesto. Iako bilježi napredak u području rodne ravnopravnosti, rezultat je i dalje ispod prosjeka Europske unije. U Hrvatskoj je 29% žena doživjelo fizičko i/ili seksualno nasilje od 15. godine, nešto ispod prosjeka EU-a (33%), 22% žena pretrpjelo je fizičko i/ili seksualno nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera, 31% žena iskusilo je psihičko nasilje od strane partnera. U 2024. godini ubijeno je 18 žena. Od toga se devet slučajeva vodi kao femicid, a u pet ih je ubio intimni partner – suprug, bivši partner ili partner iz izvanbračne zajednice. Žene u prosjeku zarađuju 13,3% manje po satu od muškaraca. Iako je nešto ispod prosjeka EU-a, razlika se stalno povećava od 2010. godine. Glavni uzroci su: sektorska segregacija, neujednačena podjela neplaćenog rada te “stakleni strop” u karijernom napredovanju. Zastupljenost žena u upravama vodećih hrvatskih kompanija iznosi samo 12,6%. Sudski sustav često izriče blage kazne u slučajevima femicida, a zaštitne mjere u slučajevima rodno uvjetovanog nasilja često su neučinkovite. U zdravstvenom sustavu pristup pobačaju predstavlja ključan problem. U javnim bolnicama liječnici široko primjenjuju “poziv na savjest”, što ozbiljno ograničava pristup zakonskim postupcima. Što se tiče zastupljenosti žena u politici u Hrvatski sabor izabrano je 38 zastupnica od ukupno 151 zastupnika, što čini otprilike 25,17%.

Također su istraživali i dobre prakse, nacionalne politike ravnopravnosti rodova, mjere pozitivne diskriminacije, politike koje se bave rodnom inkluzijom. Hrvatska je ratificirala Istanbulsku konvenciju 2018. godine. U potpunosti ju ili uglavnom podržava 66% javnosti, no ona ostaje predmetom političkih kontroverzi. Iako je provedba ove konvencije temelj nacionalne politike, njezina primjena nailazi na otpor konzervativnih pokreta. Hrvatska posjeduje vrlo učinkovit zakon o kvotama. On propisuje da na listama kandidata za sve parlamentarne izbore (lokalne, regionalne i državne) najmanje 40% moraju pripadati svakom spolu. Iako je fokus tradicionalno bio na rodnoj binarnosti (muškarci/žene), civilno društvo sve više raspravlja i vrši pritisak za donošenjem politika koje će biti inkluzivne za sve rodove, uključujući nebinarne i transrodne osobe.

Rezultati tih istraživanja poslužili su kao temelj za rad tijekom seminara.

Seminar je započeo aktivnostima izgradnje tima. Sudionici/ice su kroz igre i interaktivne aktivnosti upoznavali jedni druge, razvijali povjerenje i učili kako uspješno raditi u timu. Ovakav početak omogućio je svim prisutnima da se opuste i stvore temelje za daljnju suradnju. Zatim se učilo i raspravljalo o rodnoj teoriji i njezinim elementima, radu s mladima, marginaliziranim skupinama i inkluziji, a provedena je i intersekcijska analiza na konkretnim primjerima iz prakse. Sudionici/ice su učili što su javne politike (policy) i kako se sastavlja policy brief. Zadatak u nacionalnim grupama bio je izraditi vlastiti policy brief na odabranu temu vezanu uz rodnu ravnopravnost, inkluziju ili rad s mladima. Naše su sudionice izradile policy brief u kojem su analizirale Nacionalni program za mlade (NPM) za razdoblje 2023. – 2025., s fokusom na područje 3.3 Obrazovanje mladih, te uz analizu svake pojedinačne mjere izradile preporuke za unaprjeđenje ove javne politike za mlade. Posljednji dan seminara bio je posvećen izradi konačnog rezultata projekta: “Gen(der)ation Equality Pocket Guide”- praktičnog vodiča koji donosi alate, preporuke i primjere dobre prakse za jačanje rodne jednakosti, planiranju aktivnosti u lokalnim sredinama i vrednovanju provedbe seminara.

Tijekom večeri, sudionici/ice su uživali u interkulturalnoj večeri tijekom koje su imali priliku predstaviti svoju kulturu, običaje i tradicije. Svaka zemlja pripremila je specifičan dio programa, bilo da su to tradicionalni plesovi, glazba ili degustacija tipičnih jela. Osim edukativnog dijela sudionici/ice su u slobodno vrijeme istraživali grad Šabac, a navečer uživali u društvenim igrama i zajedničkim aktivnostima koje su na zanimljiv i razigran način spajale različite kulture i nacije.

Zahvaljujemo se organizatorima i partnerima jer je seminar, osim edukativne vrijednosti, omogućio izgradnju mreže suradnje s omladinskim radnicima/icama iz sedam europskih zemalja, potaknuo interkulturalni dijalog i razmjenu iskustava. Ova iskustva ne samo da će obogatiti rad naših predstavnica s mladima i marginaliziranim skupinama, već će i direktno unaprijediti programe i aktivnosti koje provodimo u lokalnoj zajednici, čime se postiže dugoročan utjecaj na promicanje inkluzije i jednakosti.

I na kraju, donosimo osvrt naših sudionica:

„Tijekom cijelog tjedna osjećale smo se sigurno i uključeno unutar grupe, što nam je omogućilo da slobodno izražavamo svoja mišljenja. Postale smo svjesne snage timskog rada i uspješno smo unaprijedile svoje vještine. Prepoznale smo ne samo značajne interkulturalne razlike među državama, već i zajedničke, slične probleme koji nas povezuju. Osjećaj ponosa se pojavio kada smo dovršile svoj policy brief, prevladavši naš početni strah da nam nedostaje znanja i sposobnosti za to. Ovaj uspješno obavljen zadatak dodatno nas je motivirao za budući rad. Također vjerujemo da smo značajno poboljšale svoje digitalne kompetencije. Cijeli proces nas je obogatio snažnim osjećajem zajedništva i osnažio uvjerenje da je naš rad ovdje, i općenito u životu, vrijedan za stvaranje istinski uključivog društva.“